 |
|
| |
[ Pobierz całość w formacie PDF ]
Ubrzo su vidjeli daje lud. Ujutro, kad su ga iskrcali, saznali su daje turist kojemu se prevrnula jedrilica.
Prije brodoloma bio je posve normalan. Nastavili smo plivati bez rije%0Å„i. Sluaao sam valove kako udaraju
o aljun%0ńanu pla~icu oto%0ńića. Već kod same obale, oblak noaen vjetrom zastro je na trenutak mjesec i
preko nas je polagano skliznula tama. Srebrnasti odsjaj vode pretvorio se u golemu mra%0Å„nu mrlju, nalik
crnoj rupi. Iako sam znao da je to oblak, obuzeo me u~as. - Evo ga! - rekao je Mungos. I stvarno sam
osjetio ~marce. Cijelo tijelo mi se naje~ilo kao da će iz mene odjednom propupati bodlje. Tako smo
stupili na tlo oto%0ńića. Sva %0ńetvorica goli, aibani vjetrom i pognuti od hladnoće, kao da se sabijamo u
srediate svoga tijela. -Nema ga ovdje - viknuo je Mungos. - Mo~da s druge strane %0Å„upa dagnju? -To ne
bi toliko trajalo -procijedio je Toni. Po glasu se vidjelo da gaje strah. Prvi put ove noći vidio sam ga istin
ski uplaaenog. Krenuli smo oprezno prema unutraanjosti. Razvili smo
se kao hajka%0Å„i, svaki na udaljenosti od desetak metara i dozivali. Vjetar nam je, meutim, odnosio
povike. Bilo je sve hladnije, a s vjetrom su letjele i suhe borove iglice bockajući
nas po tijelu. Negdje sa sredine oto%0ńića, gdje se nalazi svjetionik, moglo se vidjeti kako golemi valovi
udaraju o rivu ispred gradske luke. - Ovo j e fortuna j uga - prozborio j e Toni. - Uskoro nećemo moć
natrag! I tada smo vidjeli. Na kamenom platou s ju~ne strane svjetionika, lica sablasno obasjanog
mjese%0Å„inom, Arna je dr~ala u ustima napeti Tomin ud. Kle%0Å„ala je ispod njega i na mahove pro~dirala
njegovu stvar u cijelosti. - Ja bih se bojao da mi ga ne odgrize - rekao sam. Stajali smo iznad njih, nas
etvorica svjedoka, kao da promatramo svet prizor: jugo ja%0Å„a, valovi udaraju o stijene opto%0Å„ene
dagnjama kao crnim biserima, a mi smo, tko zna zaato, svjesni da se dogaa neato va~no i da će jedan
~ivot odsada krenuti druga%0Å„ijim tokom. Tamni krug napuhanog traktorskog alauha, kao vijenac od crnih
tulipana, bio je nataknut na ailjasti kamen, da ga ne odnese vjetar. - S ovimje doplivala-zaklju%0Å„io je Toni.
Tomo nasje, meutim, diskretno pozvao rukom. Dok smo se te vjetrovite noći redali u njenim ustima,
Arna je kle%0ńala ispod nas kao da moli. Mogli smo pretpostaviti da će je u vremenima koja dolaze
prozvati Ralje, da će oto%0ńkim tinejd~erima godinama slu~iti za spolno sazrijevanje i da nitko od nas viae
nikada neće biti isti. Umrljani od sjemena, zemlje i borovih iglica zaplivali smo natrag, ususret danima sa
zrncem pepela u srediatu. Ali nikakva voda viae nas nije mogla oprati.
Blues za gospou s crvenim mrljama
1. Hypohondar
U %0ńekaonici ambulante za AIDS, Infektivne klinike dr. Fran Mihaljević na Mirogojskoj cesti, gdje se
obavljaju testovi na HTV, uvijek se meu pacijentima nae pokoja vrlo ru~na ~ena. Ona za sve u tom
predvorju pakla predstavlja misteriju, a na%0Å„in na koji se eventualno zarazila u sferi je nadnaravnog. - Ko
bi ovo jeba? - pita %0ńovjek ato sjedi do mene pokazujući najednu od tih ru~njikavih sirotica, kao daja
imam odgovor na to metafizi%0Å„ko pitanje. Niska, s debelim nao%0Å„alama za dalekovidne i pogrbljena
dr~anja, spada u kategoriju ~enskih bića kojima se pretjerano velike grudi spajaju s izbo%0ńinom trbuha.
To viae nije ru~noća nego groteska. Kao da su se geni u njenu slu%0ńaju odlu%0ńili na eksperiment.
Meutim, takva je i odjeća. Nezgrapnim kombinacijama podupire prirodnu ru~noću tijela: sivi aos od
izgu~vanog atofa, kri%0Å„avobijele tenisice, a umjesto bluze gornji dio trenirke Puma. Nema sumnje, to nije
samo ru~noća - slu%0ńaj, nego ru~noća - odluka. I sada vidim kako ta ru~noća - odluka neato tuma%0ńi
nao%0Å„itom poslovnom %0Å„ovjeku do sebe. Ne %0Å„ujem ato govori jer govori tiho, prepri%0Å„ava valjda svoje
seksualne pustolovine da bi lakae sama u njih povjerovala. Osim ru~nih ~ena, u %0ńekaonici se mo~e naći
[ Pobierz całość w formacie PDF ]
zanotowane.pldoc.pisz.plpdf.pisz.plcs-sysunia.htw.pl
|
| |
|
|
|
| Podobne |
| |
|
| |
|