[ Pobierz całość w formacie PDF ]
- "Ne bojte se, braćo", - govoraae Liljo %0ńobanima, "nije mogao Bog ovoliku grdosiju na zlo
stvoriti, jer da je zla, već bi odavna pol svijeta pomorila."
Prie Liljo k Rego%0ńu, a Rego%0ń baa skinuo koaić sa Kosjenkom sa uha i metnuo ga na ledinu.
- "Doite, doite, braćo", - kliknu Liljo, - "evo je s njime djevojka, malena a krasna kao
zvijezda."
obani i %0ńobanice poustajaae, pa stadoae viriti, sve jedan iza drugoga stojeći, na Kosjenku,
a onda oni, koji se bijahu najgore uplaaili, najprije prioae k njoj, jer bijahu u svemu
najhitriji.
Odmah zavoljeae %0ńobani i %0ńobanice prekrasnu Kosjenku, izvadiae je iz koaića, povedoae na
najljepau ledinu i stadoae se diviti njezinim prekrasnim haljinama, koje bijahu sjajne i
mekane kao jutarnje svjetlo. A najviae od svega divljahu se njezinoj vilinskoj kopreni,
kojom samo malo mahnu, pa se odmah digne nad ledinu i poleti.
Zaigraae kolo %0Å„obanice, %0Å„obani i Kosjenka i zavedoae igre svakojake. A Kosjenki sve
poigravaju od radosti male no~ice i smiju joj se o%0Å„i i ustaaca, ato se naala u druatvu,
kojemu se mili ono, ato se i njoj mili.
Zatim izvadi Kosjenka svoju vrećicu bisera i stade darivati i radovati drugove i dru~ice
svoje. Odbaci ona jedan biserak, i stvori se meu njima drvce, a na drvcu aarene vrpce,
svilene maramice i crveni erdan za %0Å„obanice. - Odbaci drugi biserak, i doaetaae sa svih
strana iz aume gizdavi pauni; doaetaae, proaetaae, poletjeae, i prosipalo se po ledini sjajno
perje, te se cakli sva ledina.
A %0Å„obani zakitiae perjem kape i prsluke. -Joa jedan biserak odbaci Kosjenka, i stvori se o
jednoj visokoj grani zlatna njihaljka na svilenim konopcima - a kad se ljuljaju %0Å„obani i
obanice, tada njihaljka leti i spuata se tako visoko kao lastavica, a tako tihano kao
du~deva galija.
Djeca cikću od radosti, a Kosjenka baca sve biserak za biserkom i ne misli, da bi ih trebalo
sa%0Å„uvati, jer Kosjenka niata na svijetu nije voljela toliko, koliko krasne igre i mile pjesmice.
- Tako potroai ona baa sve i do posljednjeg zrnca, - a Bog zna gdje bi joj moglo doskora
trebati, i njoj i %0Å„obanima!
- "Nikad viae neću od vas otići", - klicaae radosno Kosjenka, a %0ńobani i %0ńobanice pljeskahu
u ru%0Å„ice i bacahu uvis kape od veselja, kad ona to re%0Å„e.
Samo Liljo ne bijaae poaao za njima, da se igra, jer bijaae danas neato nujan i neveseo.
Ostao je nedaleko Rego%0Å„a i odanle promatrao, kako je prekrasna Kosjenka i koliko %0Å„udesa
stvara po ovoj dubravi.
Meutim, bijaae Rego%0ń izaaao iz svoje rupe. Izaaao i podigao se meu drvećem aumskim -
a kad tamo, njegova glava viri iznad %0Å„itave stoljetne aume, tako strahovito velik bijaae
orijaa Rego%0Å„.
Ogleda se Rego%0Å„ preko aume po ravnici.
A ono bijaae sunce već zapalo, a nebo bijaae vrlo rumeno. U ravnici vidjela se dva zlatna
polja kao dvije zlatne marame, a u poljima dva sela kao dva bijela goluba. Tamo pak
podalje od obaju sela tekla silna voda Zlovoda, a sve uz vodu bijahu podignuti nasipi, koji
se zelenjeli od trave. Po nasipima vide se stada i pastiri.
- "E, zaista", - re%0Å„e Rego%0Å„, "u ato sam boravio hiljadu godina u Legenu, u onoj pustoai, kad
na svijetu ima ovakve divote." Tako se svidjelo Rego%0Å„u gledati po ravnici, da je samo
desno i lijevo okretao glavu, veliku kao badanj, te se je ona kao ogromno straailo zibala
nad aumom.
Ali ga doskora Liljo zovnu:
- "Sjedni, baća, da te ne opaze seoski starjeaine."
Rego%0Å„ sjedne, i njih dvojica stadoae razgovarati, te Liljo pri%0Å„aae Rego%0Å„u, radi %0Å„ega je danas
tako ~alostan.
- "Veliko će se zlo joa ve%0ńeras dogoditi", - re%0ńe Liljo. "Sluaao sam, gdje se noćas starjeaine
naaeg sela dogovarahu, govoreći: 'Hajdemo da provrtamo nasip vode Zlovode. Voda će
proairiti rupu, nasip će se provaliti, voda će udariti na duamansko selo, po topit će ljude,
~ene, polja i groblje i izravnat će se voda nad njima, pak će biti more, gdje bijaae prije selo
duamansko. A naaa su polja viaa i selo na uzvisini, pak nam niata biti neće.' Tako se
dogovarahu, a onda zaista odoae i ponesoae veliki svrdao, te tajno u noći provrtaae nasip.
A ja, baća moj", - dovrai Liljo, "znam, da naaa polja i selo naae nisu tako visoki i znam, da
će se voda i nad nama sklopiti, i bit će joa noćas more, gdje bijahu naaa dva sela. Radi
toga sam ti tu~an toliko."
Joa oni tako u govoru, kad al se podigne strahovita vika i halabuka u ravnici.
- "Eto! gotova je nesreća!" - kliknu Liljo.
Uspravi se Rego%0Å„, podi~e Lilju i pogledaae po ravnici. Bila je ~alost pogledati! Provalio se
nasip, a tamna silna voda Zlovoda valjala se u dva rukava preko onih krasnih polja. Ide
jedan rukav prema jednom selu, a drugi prema drugome. Potopila se stada, nestaje pod
vodom zlatnih polja, valjaju se kri~evi sa grobova - a u oba sela vika i halabuka! Izaali u
oba sela starjeaine na gumno sa talambasima, sa bubnjevima i sviralama, te biju i
bubnjaju jedno selo drugome uz prkos, tako bijahu od zlobe poludjeli. A joa veća bijaae
halabuka, jer su uza to zavijali seoski psi, a plakale i naricale ~ene i djeca.
-"Baća moj", -viknu Liljo, "zaato nemam tvoje ruke, da ustavim ovu vodu!"
Al uto se sakupe oko Rego%0ńa i Lilje %0ńobani i %0ńobanice sa Kosjenkom, uplaaeni i smućeni
onom straanom vikom u ravnici.
Kad je Kosjenka %0Å„ula, ato se zbiva, re%0Å„e ona, hitra i bistra kao mala vila:
- "Hajdemo, Rego%0ńu, ustavit ćea vodu!"
- "Hajdemo, hajdemo!" - vikahu %0Å„obani obaju sela i obaju kotara, koji ne prestajahu
jaukati i naricati. "Hajdemo, Rego%0Å„u, ponesi i nas!"
Sagnu se Rego%0Å„, podi~e na desnu ruku Lilju i Kosjenku (koja dr~aae svjetiljku svoju), a na
lijevu ruku svu ostalu %0Å„oban%0Å„ad - i potr%0Å„i Rego%0Å„ korakom od deset se~anja po aumskom
prosjeku dolje u ravnicu. Za njima nagnuae i ovce, blejući uplaaeno. Tako oni stigoae u
ravnicu.
Kroz maglu i sumrak tr%0Å„i tako Rego%0Å„ sa djecom u naru%0Å„ju, a za njima poplaaeno stado u
divljem bijegu - tr%0Å„e prema nasipu. A njima u susret ide crna voda Zlovoda, mori i potapa
sve na svojem putu. Strahovito je jaka ona voda. Hoće li biti ja%0ńa od Rego%0ńa? Hoće li
povaliti i Rego%0ńa? Hoće li pomoriti onu sitnu %0ńoban%0ńad, hoće li poginuti krasna mala vila
Kosjenka, lijepa kao zvijezda?
Tako tr%0ńeći preko livada, gdje joa bijahu suhe, sti~e Rego%0ń sav bez daha za%0ńas do nasipa,
gdje se bijaae provalila velika rupa i gdje voda grnjaae straanom silom.
- "Ustavi je, ustavi, Rego%0Å„u", - cvile djeca.
Tamo u ravnici nedaleko nasipa bijaae malo brdaace nasuto.
- "Metni nas na ono brdaace", - viknu Kosjenka hitro.
Spusti Rego%0Å„ Lilju i Kosjenku, %0Å„obane i %0Å„obanice na to brdaace, a oko njih stisnuae se ovce
i janjići. Oko brdaaca već se razlijevala voda.
Rego%0Å„ pak zagazi silnim stupom u vodu, legne prema nasipu i svojim ogromnim prsima
zatvori rupu u nasipu. Za%0Å„as voda stane, ali ona bijaae tako strahovito jaka, da joj niata ne
mogaae odoljeti. Upre se voda, nasrne Rego%0Å„u do ramena, te ispod njega, iznad njega, oko
njega, sa svih strana provali opet - i dalje se valjaae po ravnici. Raairio Rego%0Å„ obje ruke,
zgrće aakama zemlju; ali ato god on zgrne, voda za%0ńas odnese.
Pa se voda po ravnici di~e sve viae i viae - od polja, od sela, od blaga i od gumna ne vidi se
niata viae. U oba sela samo krovovi i toranj crkveni vire iz vode.
I oko brdaaca, gdje bijahu %0Å„obani i %0Å„obanice sa Liljom i Kosjenkom, dizaae se voda sve viae
i viae. Pla%0Å„e i nari%0Å„e jadna %0Å„oban%0Å„ad, koji za majkom, koji za bratom ili sestricom, a koji za
kućom i baa%0ńom, jer vide, da su oba sela propala i da nikomu nema spasa - a i k njima se
eto voda di~e.
Stisnuli se %0ńobani sve viae i viae navrh brdaaca, kupe se i stiaću oko Lilje i Kosjenke, koji
stoje jedno do drugoga usred djece.
[ Pobierz całość w formacie PDF ]
zanotowane.pldoc.pisz.plpdf.pisz.plcs-sysunia.htw.pl
|
